YEP Inkubator poslovnih ideja: “Žabac” iz plastenika – domaće i zdravo povrće

0
1363

Plastenička proizvodnja je u stalnom porastu, a stručnjaci imaju valjane razloge za to – prinos u plastenicima je nekoliko puta veći u odnosu na proizvodnju na otvorenom, a samim tim, veći su i prihodi.

Povrće je zaštićeno od sunca, vjetra, snijega, mraza i ostalih vremenskih nepogoda, pa se može saditi i proizvoditi tokom cijele godine. Prednosti i nedostatke poljoprivrede, po principima organske proizvodnje, na papir je stavio Marko Karan iz Gradiške, koji se zajedno sa porodicom bavi vlastitim uzgojem povrća u plastenicima. Računica je jasna – trud i znanje daju zdrave usjeve i ukusno povrće. Tako je nastala „Žabac“ proizvodnja. 

„Živjeli smo u zgradi u Gradišci i stan nam je postao tijesan. Otac agronom, čeznuo je za prirodom i prostorom na kojem može raditi i saditi. Tokom 2006. godine porodično smo se preselili iz grada u selo, sa namjerom da pokrenemo plasteničku proizvodnju, jer nam je stan bio skučen“, počinje svoju poljoprivrednu priču tridesetogodišnji Marko, te dodaje:

„To je bila neka inicijalna ideja da pokrenemo plasteničku proizvodnju. Napravili smo voćnjak, posadili kruške i tada sam upisao fakultet s ciljem da steknem potrebna znanja za agronoma. Prije četiri godine, zasadio sam prvo povrće. Hodajući po Evropi, primijetio sam da nismo baš konkurentni u poslu sa povrćem. Mislim da je organska proizvodnja šansa da se dobije veći prostor na tržištu, zbog dodatne vrijednosti toksikološki ispravne hrane. I onda sam počeo proučavati organsku i eko proizvodnju, godinu i po do dvije, posvetio sam se intenzivnom učenju. Nema dovoljno literature, a praktična iskustva su se svela na savjete – čaj od gaveza, koprive, ‘ova – ona’ mućkalica i to je to, a zapravo je sve poprilično kompleksnije. Treba primijeniti sve moguće vještine, iskustva i znanja da bi se dobili kvalitetna i zdrava biljka i plod“.

Na imanju Karana u Bistrici, nadomak Gradiške, zasađena su dva plastenika od 150 metara kvadratnih, a imaju još 1.700 kvadrata neiskorištene okućnice, gdje planiraju proizvodnju povrća na otvorenom.

„Sadimo povrće kratke vegetacije, i sad u oktobru imali smo sjetvu luka, špinata, blitve, mrkve i rotkvice, a prije nekih petnaestak dana posijali smo rukolu. To su kulture koje podnose niske temperature. Planiramo još ubaciti salatu i možda nešto začinskog bilja. U ljetnoj sezoni paradajz i papriku. Na otvorenom planiramo uzgajati navedeno povrće, više vrsta salate, brokule i više lisnate kulture koje su kratke vegetacije, nekih 40 do 50 dana. Do sredine marta, kada se počne sa punim proizvodnim pogonom, ponudu bi trebalo sačinjavati od 10 do 15 vrsta povrća“, objašnjava Marko, koji je napravio cijeli plan.

Poljoprivreda po principima organske proizvodnje ima brojne prednosti, a najvažnije je da ljudi znaju šta i od koga kupuju. Ono što organsku izdvaja od konvencionalne proizvodnje, jeste poštovanje pravila kako bi se nešto moglo prodati. Također, i kupovina od komšije, ostavlja novac u lokalnoj zajednici i pomaže zapošljavanju.

„Uvijek je lokalno ukusnije od onog što se uvozi. Sigurno je da ima manje toksičnih supstanci na plodovima uzgojenim po organskim principima. U konvencionalnoj proizvodnji postoji određena referentna doza pesticida koju ljudi mogu unijeti u organizam, a da nemaju dugoročne posljedice na zdravlje. Međutim, problem je što niko ne garantira da je povrće ili voće zapravo takvo, što se često dešava u našoj državi, jer ne postoje organi kontrole“, pojašnjava Marko.

Za plasman svježeg povrća, izuzev rodne Gradiške, za sada je glavni cilj Banja Luka, koja je pogodno tržište za kvalitetne i zdrave domaće proizvode. U ovoj gradskoj sredini postoji već formirana svijest o blagodatima organske hrane, a lokalne vlasti najavljuju formiranje organske pijace. Banja Luka je prvo veliko tržište koje Marko želi „zauzeti“.

Kroz YEP Inkubator poslovnih ideja Marko je dobio finansijsku i stručnu podršku, a Markova poruka budućim preduzetnicima je da ne brinu o neuspjehu – kako kaže Marko, dovoljno je biti u pravu samo jednom.

A zašto se Markov posao zove „Žabac“? To je dio ove priče, kako bi se privukli najmlađi članovi porodica, sa slikovnicama ili bojankama i veselim pričama o povrću i „Žabcu“. Također, i ljude iz Gradiške u slengu komšije nazivaju „žapcima“.

Projekat zapošljavanja mladih (YEP) koji podržava Vlada Švicarske u partnerstvu sa više od 30 lokalnih zajednica (općine, gradovi i kantoni) razvio je program za razvoj poslovnih poduhvata pod nazivom YEP inkubator poslovnih ideja. U okviru YEP inkubatora poslovnih ideja je samo u 2018.godini podržane pokretanje preko 100 biznisa. Podršku mladim preduzetnicima nastavlja Investicijska fondacija IMPAKT. 

 

PODIJELI