Pogledajte vodič o tome kako postavljati ciljeve na provjeren način kojeg koriste iskusni poduzetnici i uspješni ljudi diljem svijeta.
Ciljevi predstavljaju veoma snažne motivacione sile. Kada pred sobom imamo cilj i znamo način na koji možemo da ga postignemo, onda je, takoreći, pola posla već obavljeno. Sve što je ostalo jeste da se dosljedno i strpljivo napreduje ka tom cilju.
Međutim, i samo postavljanje ciljeva može da bude problematičan proces. Ponekad, prosto, nismo do kraja svjesni važnosti nekog cilja, ne znamo kako bismo ga definisali, nismo sigurni u to na koji način bi bilo najefikasnije ga postići…
I time, zapravo, pravimo početnu grešku i otežavamo proces dolaska do cilja. Jer, ako ne znamo kuda idemo, kako ćemo znati da smo tamo stigli?
Kako vam se to ne bi dešavalo, evo vodiča o tome kako postavljati ciljeve.
Vrste ciljeva prema vremenskoj odrednici
U odnosu na to kada želimo da ostvarimo neki cilj, možemo ih podijeliti u tri kategorije:
Kratkoročni ciljevi – To su svi oni ciljevi koji se odnose na period od nekoliko dana, nedjelja ili mjeseci. U njih spadaju i trenutni, tekući ciljevi. Sve ono što se planira na pomenutim nivoima (dan, nedjelja, mjesec, kvartal) spada u kratkoročne ciljeve.
Srednjeročni ciljevi – U ove ciljeve spadaju svi oni koji se odnose na period od godinu dana. Primjer ovakvog cilja bio bi: „U narednih godinu dana povećaćemo prodaju za 10% u odnosu na isti period prošle godine.“
Dugoročni ciljevi – Ovi ciljevi odnose se na period koji je duži od godinu dana. Kao takvi, oni mogu sadržavati sve ono što je ključno za održivost i uspjeh firme. Samim tim, utkani su u njenu viziju, ali i strategiju.
SMART pametni model postavljanja ciljeva
SMART je akronim veoma zastupljenog modela za postavljanje ciljeva. U prevodu na naš jezik znači „pametno“. Evo šta svako slovo označava:
Specific – označava da bi cilj trebalo da bude jasno definisan, što uključuje i oblast u okviru koje se nalazi cilj. Primjer cilja koji ne zadovoljava ovaj kriterijum je: „Unaprijedićemo poslovanje“, dok je primjer koji zadovoljava: „Povećaćemo prodaju kroz proširenje prodajnog asortimana i promotivnih aktivnosti.“
Measurable – znači da bi cilj trebalo da bude mjerljiv, to jest da ima indikator koji bi govorio o tome da li se on postiže. Na primjer, ako je cilj povećanje prodaje, ovaj kriterijum može se definisati kao povećanje profita od 15%.
Assignabile – podrazumjeva da se zna ko će tačno šta da radi u okviru aktivnosti koje je potrebno sprovesti u svrhe postizanja cilja. Na primjer: „Osoba X će voditi prodajni tim koji čine Y i Z osobe, čiji zadaci su…“
Realistic – ovaj kriterijum tiče se realističnosti cilja i veoma je važan. Cilj, da bi mogao biti postignut, mora biti zasnovan na realnim temeljima. Ako je vaš cilj nešto poput „Za dva mjeseca ćemo utrostručiti prodaju“, onda bi možda bilo dobro da dodatno razmotrite ovaj kriterijum.
Time-oriented – znači da cilj mora imati vremenski okvir u kom treba raditi na njegovom ostvarivanju. I ovaj kriterijum bi trebalo da bude detaljno određen. Recimo, umjesto „sljedeće godine“, on može da glasi „do kraja kalendarske 2017. godine“.
Kada sklopimo sve ove kriterijume u jedan cilj, on umjesto:
„Unaprijedićemo svoje poslovanje kroz zajednički angažman i utrostučiti profit sljedeće godine.“
može da glasi:
„Kroz unaprijeđenje prodaje, odnosno proširenje proizvodnog asortimana i promotivnih aktivnosti (specific), do kraja kalendarske 2017. godine (time-oriented) povećaćemo profit za 15% (realistic i measurable). To ćemo postići tako što će za lidera prodajno-marketinškog tima biti postavljen X, a tim će činiti Y i Z , čiji zadaci će biti (assignable)…“
… i zatim sljedi detaljan opis aktivnosti osoba X, Y i Z.
Postavljanje ciljeva utkano je u sve važne organizacione procese. Ciljevi zahtjevaju brižljivo planiranje, proračune svih njihovih SMART komponenti, ali i praćenje tempa u kom se postižu, uz analiziranje svega onoga što se usput dešava, vodilo to ostvarenju ili osujećenju cilja.
Na primjer, ako primjetite da napredovanje ka nekom cilju ne ide kako je osmišljeno, onda je potrebno vratiti se na početak procesa i preispitati šta je dovelo do zastoja – da li cilj nije bio dovoljno dobro definisan? Ili način na koji se on postiže nije dovoljno efikasan?
Da li je preskočeno ili nedovoljno dobro određena neka od SMART komponenti?
Isto važi i za pozitivne rezultate, odnosno za zadovoljavajuće napredovanje ka cilju. Kada nešto ide dobro, onda zastanite i pronađite šta je sve što čini to „dobro“.
I onda, jednostavno, nastavite to da radite i implementirajte takvu praksu i u one procese unutar firme gde je takva implementacija moguća i gde smatrate da će dati željene rezultate, uz stalno nadgledanje tog procesa i intervencije kada je to potrebno.
