Svaki put kad nekome pošaljemo verbalnu poruku, šaljemo i neverbalnu. Sve što kažemo popraćeno je neverbalnim signalima koje šaljemo.
Neverbalna komunikacija uključuje pokrete tijela, intonaciju ili isticanje koje dajemo riječima, izrazima lica, fizičkom distancom sagovornika, stilom odijevanja i još mnogo toga.
Neverbalna komunikacija pomaže u komunikaciji i međuljudskim odnosima u privatnom i poslovnom životu. Međutim, neverbalna komunikacija je mač s dvije oštrice, koliko god pomogla, može pomoći i ako nije u skladu s onim što kažemo riječima jer je njen veliki dio zapravo nesvjesan i teško je na njega uticati. Saznajte kako neverbalno komunicirati i olakšajte sebi život.
Kako neverbalno komuniciramo
Naša tijela su rijetko mirna. Neprestano pokrećemo ruke, noge, oči i glavu. Naši se izrazi lica mijenjaju, trzamo se licem, dodirujemo nos, provlačimo ruke kroz kosu i radimo mnoge druge stvari svjesno ili nesvjesno. Ono što se zapravo događa je da naša tijela govore.
Pokreti koje izražavamo izražavaju ono što osjećamo i o čemu razmišljamo. Gestikulacija i položaj tijela daju živopisne poruke. Bilo da su planirani ili ne, oni šalju jasne signale, koji se mogu primiti i protumačiti. Neverbalna komunikacija odnosi se na nas same, ono što zapravo jesmo.
Odnos verbalne i neverbalne komunikacije kroz primjere je sljedeći:
- Suprotna poruka od verbalne – kada nekome kažemo da je sve u redu i imamo tužan izraz lica
- Potvrđuje verbalno – kada nekome kažemo da se okrene u određenom smjeru i isto to pokazujemo rukom,
- Zamjenjuje verbalnu komunikaciju – kad stranca usmjerimo rukom, da se okrene u potrebnom smjeru
- Dopuna verbalnoj komunikaciji – kada postavimo izraz lica koji je neko imao, čiju reakciju opisujemo drugima
- Naglašava verbalnu komunikaciju – kada povisimo glas usred rečenice ili ruke
Kako to da svi možemo slati neverbalne signale?
Obzirom na usložnjenost same neverbalne komunikacije i činjenicu da je uveliko kontroliše naša svijest, a kada i želimo neki neverbalni znak sakriti teško nam ide, dokaz su da svako od nas htio to ili ne, neverbalno komunicira.
Toliko je mnogo različitih neverbalnih znakova da možemo reći kako na dnevnoj bazi više upotrebljavamo neverbalnu nego verbalnu komunikaciju. Neki od elemenata neverbalne komunikacije su: izrazi lica, gestikulacija, stav, komunikacija kroz izgled, glas, orijentacija i govor tijela, ali i mnogu drugi.
Izrazi lica
Gledajući naše izraze lica, ljudi mogu procijeniti jesmo li sretni, tužni ili nas nešto boli i što mislimo o nekoj temi. Izrazima lica možemo otkriti je li nekome drago što nas vidi, jesmo li ljuti na nekoga ili se slažemo s onim što on/ona misli.
Najčešće korišteni signal je osmijeh, što znači da smo sretni i da ne mislimo zlo sagovorniku. U poslovnoj komunikaciji osmijeh opušta sagovornika i stvara prijateljsku atmosferu. Na licu se osim osmijeha može pročitati iznenađenje, bilo ugodno ili neugodno, razočaranje, čuđenje, ravnodušnost, simpatija, prezir, sažaljenje i saosjećanje.
Kad smo ljuti i napeti, obično zatvorimo usta ili spustimo obrve. Kad nekoga želimo uplašiti, obično buljimo ne trepćući. Kiseli osmijeh također se javlja vrlo često, kada se lažno smiješimo i pretvaramo se da nam je drago što smo nekoga vidjeli. Dešava se i da blefiramo, odnosno šaljemo netačne signale mimikom lica, kako sagovornik ne bi otkrio naša stvarna osjećanja. Klimanje glavom u većini kultura je pozitivno, izražava potvrdu, podršku i interes, dok u drugim kulturama može biti negativno.
Kontakt pogledom i očima
Kontakt očima (pogled) ukazuje na želju za komunikacijom i pokazuje prijateljstvo. Ukoliko on izostane ili osoba izbjegava da vas pogleda u oči, to može ukazivati na nesviđanje ili nezainteresiranost, ali u kombinaciji sa drugim neverbalnim znakovima i na laž.
- Brzi pokret očima ukazuje na to da je osoba uznemirena ili je u situaciji iz koje želi pobjeći.
- Kolutanje očima ukazuje na ravnodušnost.
- Oboren pogled ukazuje na umor i loše raspoloženje.
- Osoba koja je zaista iznenađena onim što kažemo pogledat će ravno u oči.
Kontakt očima treba biti umjeren, jer se na taj način doživljava kao naklonost i prijateljstvo. Ako je kontakt očima rijedak ili nesiguran, sagovornik može pomisliti da razgovor s njim nije zanimljiv, da nešto skrivamo ili smo nervozni. Kada je previše kontakta očima, sagovornik se može osjećati neugodno. Duži kontakt očima koriste dominantne osobe koje žele zbuniti i pokolebati sagovornika.
Gestikulacija – upotreba ruku i nogu
Česti pokreti i gestikulacije koje prate verbalnu komunikaciju, doživljavaju se kao pozitivna pojava, dok njihovo odsustvo ima negativan učinak. Opušteni, nježni i otvoreni pokreti ruku također se gledaju kao pozitivni. Neočekivani pokreti, grčevite i stisnute šake ne smatraju se dobronamjernima.
Gestikulacija nam pomaže da razumijemo poruku, da pokretima opišemo nešto što govorimo, naglasimo nešto što je važno, podignemo kažiprst, privučemo i zadržimo pažnju sagovornika itd.
- Savijanje prstiju i udaranje o stol, kao i igranje malim predmetima ili pak lupanje nogama ukazuju na nervozu i napetost.
- Česta promjena položaja stopala pokazuje anksioznost i dosadu, kao i igranje olovkom znak nepažnje.
- Prekrižene ruke ukazuju na distanciranje od sagovornika i odbrambeni stav, odaju dojam da iz nekog razloga niste raspoloženi za komunikaciju.
- Ruke spuštene do bedara pokazuju otvorenost za razgovor.
Vrlo je važno imati kontrolu nad pokretima tijela, držanjem tijela i izgledom. Također je važno ne pretjerivati, jer to može stvoriti dojam napetosti.
Stav – položaj tijela
Stav osobe može prenijeti razne poruke, poput energije i umora, interesa i dosade, odobravanja i odbijanja, zabrinutosti i povjerenja. Uspravno hodanje, stajanje ili sjedenje odaje dojam osobe koja je snažna i samopouzdana, dok pogrbljena ukazuje na slabost i manju važnost određene osobe.
Stav je postignut ispravljanjem leđa, pomicanjem ramena unazad, izbočenjem prsa i podizanjem brade. Guranje obično ukazuje na podređeni položaj. Izrazito savijanje leđa i glave pokazuje osjećaj ugroženosti i odbijanja, kao i potrebu da osoba pobjegne iz okoline u kojoj se nalazi. Ljudi koji drže ramena i ruke opuštene obično izražavaju umor i nezainteresiranost, dok bacanje tijela unatrag pokazuje ležernost i mentalnu opuštenost. Naginjanje prema sagovorniku pokazuje interes i odobravanje.
Komunikacija kroz izgled – odjeća i cijeli izgled
Postoje pravila šta je prikladno nositi i u kojim to situacijama. Ljudi koji ne obraćaju dovoljno pažnje na svoj izgled riskiraju da ih se shvati kao ljude koji ni na što ne obraćaju dovoljno pažnje. Normalno je da se u slobodno vrijeme i na poslu odijevate drugačije, kao što i određene svečane prilike zahtijevaju posebno odijevanje.
Vrlo je važno saznati o pravilima odijevanja u organizaciji u kojoj ste zaposleni i prilagoditi mu se što je više moguće. Odjeća koju nosimo govori sama za sebe i ljudi će donositi zaključke na osnovu onoga što vide. Na primjer, uniforme nose policajci i ljekari, s jedne strane uniforma govori o statusu i autoritetu, dok s druge strane ukazuje na jednakost i nediskriminaciju onih koji rade isti posao.
Svakodnevna odjeća u većini kompanija smatra se neadekvatnom, jer kompanije žele da slika zaposlenih odražava sliku kompanije. Različite kulture imaju različitu odjeću, što ukazuje na to da ljudi pripadaju datoj kulturi.
Što se tiče izgleda, važno je paziti na kosu, nakit, šminku i higijenu. Ukoliko iz kuće ili na posao idete zgužvani, čupavi, s mrljama na odjeći, stvara se dojam nemara, pa će pomisliti da ste i u drugim sferama života nesavjesni. Nakit i šminku treba smanjivati tokom dana i na poslu, jer na taj način ostavljate utisak ozbiljne osobe.
Glas – vokalni izraz
Kada razgovaramo s nekim, glasom prenosimo mnogo više od samih riječi.
Jačina zvuka – Ljudi koji govore glasnije obično se doživljavaju kao samouvjereni, prodorni i uticajni u odnosu na one koji govore tiho. Jačinu zvuka obično bi trebalo mijenjati ovisno o tome želimo li naglasiti određene riječi i rečenice ili unijeti dinamiku u naš govor.
Dinamika glasa odnosi se na brzinu govora. Obično ljude koji brzo govore smatramo dinamičnima, one koji prebrzo govore nervoznim. Umjereni govor karakterističan je za stabilne i promišljene ljude, dok prespor govor smatra nevoljnim i flegmatičnim.
S intonacijom glasa ljudi nam govore je li njihov ton ironičan, smiješan, prijeteći, nesiguran ili upitan. Akcenat je način izgovaranja riječi, karakterističan za određeno podneblje. Različiti uzdasi i izdisaji mogu izdati umor.
Orijentacija tijela
Način na koji se ljudi fizički ophode s drugima smatra se orijentacijom tijela, kao što vam neko recimo priđe i sjedne pored nas. Suprotno je kad neko sjedi preko puta nas. Naginjanje prema drugoj osobi smatra se ili naklonošću ili prijetnjom ulaska u lični prostor osobe. Fizička udaljenost između vas i nekoga drugog može izraziti nesklonost ili netrpeljivost.
Prostor kao parametar neverbalne komunikacije
Postoje prostori koje sagovornik smatra svojim – kuća ili stan i ured. Prostor se može gledati sa aspekta intimnog prostora svake osobe. Može se zamisliti kao neki nevidljivi mjehur oko svake osobe i da ne dopuštamo svima da ga ometaju. Sigurno ćete dopustiti svojim prijateljima i članovima porodice da sjednu tik do vas, da se naslone na vas, ali sigurno nećete dopustiti strancu da to učini, držat ćete se na distanci.
Jednako tako, u poslovnom životu ljudi koriste i kancelarijski namještaj kako bi izrazili svoju moć. Na primjer, veliki stolovi i velika i visoka stolica, postavljena u liniji iznad vas, upravo to ukazuju.
Ovisno o odnosu našeg sagovornika prema našem prostoru, moći ćemo zaključiti njegove namjere. Također, promatranjem odnosa u prostoru kada su u pitanju drugi ljudi, možemo zaključiti kakav je njihov međusobni odnos, poznaju li se ili ne, jesu li bliski ili ne, jesu li u svađi i drže se na distanci itd.
Vrijeme kao parametar neverbalne komunikacije
Kad nekoga ostavite da vas čeka, jednako kao i kada raspravu prekinete prije nego ste se međusobno saslušali barem iz pristojnosti, ostavljate vrlo negativan i nepristojan utisak. U privatnom životu, kada kasnite, to se može pripisati neorganizovanosti određene osobe ili može značiti da sastanku ne pridajete nikakvu važnost, pa želite što manje vremena provesti u društvu određene osobe. Postoje i ljudi koji stalno kasne, jer im je to postala navika. Vrijeme je važan faktor kada npr. čekate na neke profesionalne usluge, poput usluga zubara, frizera i sl. Takvi ljudi posjeduju posebne vještine i organizuju svoje vrijeme kako im odgovara. Neki ljudi, igrajući se s vremenom, dopuštajući vam da ih čekate, žele testirati vašu reakciju i strpljenje.
